Book cover

ZASLUGE

Arsène Lupin contre Herlock Sholmès

Book cover

Read by Gilles G. Le Blanc for LibriVox in 2013.

Le Numéro 514 — Série 23 I.

Le 8 décembre de l’an dernier, M. Gerbois, professeur de mathématiques au lycée de Versailles, dénicha, dans le fouillis d’un marchand de bric-à-brac, un petit secrétaire en acajou qui lui plut par la multiplicité de ses tiroirs.

8. prosinca prošle godine, gospodin Gerbois, profesor matematike u srednjoj školi u Versaillesu, pronašao je u nakupini antiknih predmeta mali sekretar od mahagonija koji mu se svidio zbog velikog broja ladica.

— Voilà bien ce qu’il me faut pour l’anniversaire de Suzanne, pensa-t-il.

— To je baš ono što trebam za Suzannin rođendan, mislio je.

Et comme il s’ingéniait, dans la mesure de ses modestes ressources, à faire plaisir à sa fille, il débattit le prix et versa la somme de soixante-cinq francs.

I budući da je pokušavao učiniti svoju kćer sretnom unutar granica svojih skromnih sredstava, dogovorio se o cijeni i platio 65 franaka.

Au moment où il donnait son adresse, un jeune homme, de tournure élégante, et qui furetait déjà de droite et de gauche, aperçut le meuble et demanda :

Kad je davao svoju adresu, mladić s elegantnom građom, koji je već pazljivo pregledavao sve oko sebe, uočio je namještaj i upitao:

— Combien ?

— Koliko košti?

— Il est vendu, répliqua le marchand.

— Već je prodan, odgovio je trgovac.

— Ah !... À Monsieur, peut-être ?

— Ah!... Možda za gospodina?

M. Gerbois salua et, d’autant plus heureux d’avoir ce meuble qu’un de ses semblables le convoitait, il se retira.

Gospodin Gerbois je pozdravio i, još sretniji što je dobio taj namještaj koji je želio još netko poput njega, povukao se.

Mais il n’avait pas fait dix pas dans la rue qu’il fut rejoint par le jeune homme qui, le chapeau à la main et d’un ton de parfaite courtoisie, lui dit :

Ali nije prošlo ni deset koraka cestom kad mu se pridružio mladić koji je, s kapom u ruci i savršeno ljubaznim glasom, rekao:

— Je vous demande infiniment pardon, monsieur... Je vais vous poser une question indiscrète... Cherchiez-vous ce secrétaire plus spécialement qu’autre chose ?

— Ispričajte mi, gospodine... Morat ću vam postaviti neprimjereno pitanje... Jeste li tražili taj pult posebno ili nešto drugo?

— Non. Je cherchais une balance d’occasion pour certaines expériences de physique.

— Ne. Tražio sam rabljenu vagu za neke fizičke eksperimente.

— Par conséquent, vous n’y tenez pas beaucoup ?

— Dakle, nije vam to puno značilo?

— J’y tiens, voilà tout.

— Značilo mi je, to je sve.

— Parce qu’il est ancien, peut-être ?

— Možda zato što je stari?

— Parce qu’il est commode.

— Zato što je praktičan.

— En ce cas, vous consentiriez à l’échanger contre un secrétaire aussi commode, mais en meilleur état ?

— U tom slučaju biste li bili voljni zamijeniti ga pultom koji je također praktičan, ali u boljem stanju?

— Celui-ci est en bon état, et l’échange me paraît inutile.

— Ovaj je u dobrom stanju i zamjena mi se čini nepotrebnom.

— Cependant...

— Ipak...

M. Gerbois est un homme facilement irritable et de caractère ombrageux. Il répondit sèchement :

Gospodin Gerbois je lako iritabilan i osoba s nepristupačnim karakterom. Odgovor je dao kratko:

— Je vous en prie, monsieur, n’insistez pas.

— Molim vas, gospodine, nemojte inzistirati.

L’inconnu se planta devant lui.

Neznanac se postavio ispred njega.

— J’ignore le prix que vous l’avez payé, monsieur... je vous en offre le double.

— Ne znam koliko ste platili za njega, gospodine... no ja vam nudim dvostruku cijenu.

— Non.

— Ne.

— Le triple ?

— Trostruku?

— Oh ! restons-en là, s’écria le professeur, impatienté, ce qui m’appartient n’est pas à vendre.

— Oh, neka to bude to, izjavio je uznemireni profesor. Ono što mi pripada nije na prodaju.

Le jeune homme le regarda fixement, d’un air que M. Gerbois ne devait pas oublier, puis, sans mot dire, tourna sur ses talons et s’éloigna.

Mladić ga je gledao ravno, na način koji se gospodin Gerbois nikad ne bi zaboravio, a zatim je bez riječi okrenuo i otišao.

Une heure après on apportait le meuble dans la maisonnette que le professeur occupait sur la route de Viroflay. Il appela sa fille.

Hodinu kasnije namještaj je donesen u malu kuću u kojoj je profesor stanovao na putu prema Viroflayu. Pozvao je svoju kćer.

— Voici pour toi, Suzanne, si toutefois il te convient.

— Evo za tebe, Suzanne, ako ti to odgovara.

Suzanne était une jolie créature, expansive et heureuse. Elle se jeta au cou de son père et l’embrassa avec autant de joie que s’il lui avait offert un cadeau royal.

Suzanne je bila lijepo, otvoreno i sretno dijete. Zagrabila je oca za vrat i poljubila ga s tolikom radošću kao da joj je poklonio nešto iznimno vrijedno.

Le soir même, l’ayant placé dans sa chambre avec l’aide d’Hortense, la bonne, elle nettoya les tiroirs et rangea soigneusement ses papiers, ses boîtes à lettres, sa correspondance, ses collections de cartes postales, et quelques souvenirs furtifs qu’elle conservait en l’honneur de son cousin Philippe.

Iste večeri, nakon što je namještaj stavila u svoju sobu uz pomoć Hortense, svoje sluškinje, pažljivo je sredila svoje dokumente, poštanske kutije, korespondenciju, zbirku razglednica i neke tajne uspomene na svog rođaka Philippea.

Le lendemain, à sept heures et demie, M. Gerbois se rendit au lycée. À dix heures, Suzanne, suivant une habitude quotidienne, l’attendait à la sortie, et c’était un grand plaisir pour lui que d’aviser, sur le trottoir opposé à la grille, sa silhouette gracieuse et son sourire d’enfant.

Sljedećeg dana, u 7:30, gospodin Gerbois otišao je u srednju školu. U 10:00, Suzanne je, kao uobičajeno, čekala na izlazu i bilo joj je užitak vidjeti na drugoj strani ulice njegovu gracioznu siluetu i dječji osmijeh.

Ils s’en revinrent ensemble.

Zatim su se zajedno vratili kući.

— Et ton secrétaire ?

— A tvoj tajnik?

— Une pure merveille ! Hortense et moi, nous avons fait les cuivres. On dirait de l’or.

— Prosti genij! Hortense i ja smo napravili pravi nered. Sve izgleda kao zlato.

— Ainsi, tu es contente ?

— Dakle, ti si zadovoljena?

— Si je suis contente ! c’est-à-dire que je ne sais pas comment j’ai pu m’en passer jusqu’ici.

— Kako bih mogla ne biti? Mislim, ne znam kako sam se do sada mogla obilaziti bez njega.

Ils traversèrent le jardin qui précède la maison. M. Gerbois proposa :

Prošli su vrt koji se nalazio ispred kuće. Gospodin Gerbois predložio je:

— Nous pourrions aller le voir avant le déjeuner ?

— Mogli bismo ga posjetiti prije ručka?

— Oh ! oui, c’est une bonne idée.

— Oh! Da, to je dobra zamisao.

Elle monta la première, mais, arrivée au seuil de sa chambre, elle poussa un cri d’effarement.

Ona je prva ušla u sobu, ali kad je stigla do praga svoje sobe, izbacila je vrisak užasa.

— Qu’y a-t-il donc ? balbutia M. Gerbois.

— Što se dogodilo? pitao je gospodin Gerbois.

À son tour il entra dans la chambre. Le secrétaire n’y était plus.

On je također ušao u sobu. Tajnik više nije bio unutra.

...Ce qui étonna le juge d’instruction, c’est l’admirable simplicité des moyens employés.

...Ono što je iznenadilo istražitelja bila je iznimna jednostavnost primijenjenih sredstava.

En l’absence de Suzanne, et tandis que la bonne faisait son marché, un commissionnaire muni de sa plaque — des voisins la virent — avait arrêté sa charrette devant le jardin et sonné par deux fois.

Dok je Suzanne bila odsutna, a službenica kupovala namirnice, dostavljač s oznakom — susjedi su ga vidjeli — zaustavio je svoju kolačicu ispred vrta i dvaput zvonio.

Les voisins, ignorant que la bonne était dehors, n’eurent aucun soupçon, de sorte que l’individu effectua sa besogne dans la plus absolue quiétude.

Susjedi, ne znajući da je službenica izašla, nisu imali sumnju, pa je počinitelj obavio svoje djelo u potpunoj tišini.

À remarquer ceci : aucune armoire ne fut fracturée, aucune pendule dérangée.

Isto tako, nije bilo otvorenih ormara niti poremećenih satova.

Bien plus, le porte-monnaie de Suzanne, qu’elle avait laissé sur le marbre du secrétaire, se retrouva sur la table voisine avec les pièces d’or qu’il contenait.

Još više, Suzannina novčanica, koju je ostavila na mramornom pultu tajnika, našla se na susjednom stolu s zlatnim novčićima koji su u njoj bili.

Le mobile du vol était donc nettement déterminé, ce qui rendait le vol d’autant plus inexplicable, car, enfin, pourquoi courir tant de risques pour un butin si minime ?

Motiv krađe bio je očito jasan, zbog čega je krađa još neobjašnivija jer, u konačnici, zašto riskirati toliko za tako malu svotu novca?

Le seul indice que put fournir le professeur fut l’incident de la veille.

Jedini trag koji je profesor mogao pružiti bio je incident iz prethodnog dana.

— Tout de suite ce jeune homme a marqué, de mon refus, une vive contrariété, et j’ai eu l’impression très nette qu’il me quittait sur une menace.

– Mladić je odmah pokazao snažno nezadovoljstvo mojim odbijanjem i imao sam snažan osjećaj da me je napustio pod prijetnjom.

C’était bien vague. On interrogea le marchand. Il ne connaissait ni l’un ni l’autre de ces deux messieurs. Quant à l’objet, il l’avait acheté quarante francs, à Chevreuse, dans une vente après décès, et croyait bien l’avoir revendu à sa juste valeur. L’enquête poursuivie n’apprit rien de plus.

To je bilo vrlo nejasno. Trgovac je ispitan. Nije znao ni jednog ni drugog od tih gospodina. Što se tiče predmeta, kupio ga je za četrdeset franaka u Chevreuseu na prodaji nakon smrti i vjerovao da ga je preprodavao po pravoj vrijednosti. Daljnja istraga nije donijela nikakve nove informacije.

Mais M. Gerbois resta persuadé qu’il avait subi un dommage énorme. Une fortune devait être dissimulée dans le double-fond d’un tiroir, et c’était la raison pour laquelle le jeune homme, connaissant la cachette, avait agi avec une telle décision.

No gospodin Gerbois ostao je uvjeren da je pretrpio veliku štetu. Bogatstvo je trebalo biti sakriveno u dvostrukom dnu ladice, i to je bio razlog za koji je mladić, znajući mjesto sakrivenja, djelovao tako odlučno.

— Mon pauvre père, qu’aurions-nous fait de cette fortune ? répétait Suzanne.

– Jao, moj siromašni otac, što bismo mi učinili s tim bogatstvom? ponavljala je Suzanne.

— Comment ! mais avec une pareille dot, tu pouvais prétendre aux plus hauts partis.

– Kako! Ali s takvom mitom mogla si pretenirati na najbolje partije.

Suzanne, qui bornait ses prétentions à son cousin Philippe, lequel était un parti pitoyable, soupirait amèrement. Et dans la petite maison de Versailles, la vie continua, moins gaie, moins insouciante, assombrie de regrets et de déceptions.

Suzanne, koja je ograničavala svoje pretenzije na svog rođaka Philippea, koji je bio jadan izbor, jadno je uzdahala. I u maloj kući u Versaillesu život se nastavio, manje sretno, manje bezbrižno, obeshranjen žalostima i razočaranjima.

Deux mois se passèrent. Et soudain, coup sur coup, les événements les plus graves, une suite imprévue d’heureuses chances et de catastrophes !...

Prošli su dva mjeseca. I iznenada, jedno za drugim, dogodile su se najteži događaji, neočekivani niz sreća i katastrofa!...

Le premier février, à cinq heures et demie, M. Gerbois, qui venait de rentrer, un journal du soir à la main, s’assit, mit ses lunettes et commença à lire. La politique ne l’intéressant pas, il tourna la page. Aussitôt un article attira son attention, intitulé :

1. veljače u pet i pol ujutro, gospodin Gerbois, koji je upravo stigao kući s večernim novinama u ruci, sjeo je, stavio naočale i počeo čitati. Jer politika ga nije zanimala, prelistao je stranicu. Odmah mu je privukla pozornost članak pod naslovom:

« Troisième tirage de la loterie des Associations de la Presse... »

„Treće izvlačenje loterije novinskih udruga...“

« Le numéro 514-série 23 gagne un million... »

„Broj 514, serija 23, osvaja milijun...“

Le journal lui glissa des doigts. Les murs vacillèrent devant ses yeux, et son cœur cessa de battre. Le numéro 514-série 23, c’était son numéro ! Il l’avait acheté par hasard, pour rendre service à l’un de ses amis, car il ne croyait guère aux faveurs du destin, et voilà qu’il gagnait !

Novi se spustio iz njegovih ruku. Zidovi su mu se tresti pred očima, a srce mu je prestalo kucati. Broj 514, serija 23 bio je njegov broj! Kupio ga je slučajno, kako bi učinio uslugu jednom od svojih prijatelja, jer nije vjerovao u sreću i pogledajte što je osvojio!

Vite, il tira son calepin. Le numéro 514-série 23 était bien inscrit, pour mémoire, sur la page de garde. Mais le billet ?

Brzo je izvadio svoju bilježnicu. Broj 514, serija 23 bio je dobro zabilježen kao podsjetnik na naslovnoj stranici. Ali karta?

Il bondit vers son cabinet de travail pour y chercher la boîte d’enveloppes parmi lesquelles il avait glissé le précieux billet, et dès l’entrée il s’arrêta net, chancelant de nouveau et le cœur contracté : la boîte d’enveloppes ne se trouvait pas là, et, chose terrifiante, il se rendait subitement compte qu’il y avait des semaines qu’elle n’était pas là !

Potrčao je u svoj radni ured kako bi potražio kutiju s omotnicama u kojoj je bio sakriven dragocjeni los, i odmah je ušao u sobu, treseći se i srce mu se stislo: kutija s omotnicama nije bila tamo, a on je iznenada shvatio da je već tjednima nije bila tamo!

Depuis des semaines, il ne l’apercevait plus devant lui aux heures où il corrigeait les devoirs de ses élèves !

Već tjednima nije je više vidio kad je ispravljao zadatke svojih učenika!

Un bruit de pas sur le gravier du jardin... Il appela :

Zvuk koraka na šljunčanom putu u vrtu... Pozvao je:

— Suzanne ! Suzanne !

— Suzanne! Suzanne!

Elle arrivait de course. Elle monta précipitamment. Il bégaya d’une voix étranglée :

Ona je došla u trčaju. Brzo je ušla u sobu. On je izgovorio ugušenim glasom:

— Suzanne... la boîte... la boîte d’enveloppes ?...

— Suzanne... kutija... kutija s omotnicama?...

— Laquelle ?

— Koja kutija?

— Celle du Louvre... que j’avais rapportée un jeudi... et qui était au bout de cette table.

— Ona iz Louvrea... koju sam donio u četvrtak... i koja je bila na kraju ovog stola.

— Mais rappelle-toi, père... c’est ensemble que nous l’avons rangée...

— Ali sjeti se, oče... zajedno smo je sredili...

— Quand ?

— Kad?

— Le soir... tu sais... la veille du jour...

— Uvečer... znate... dan prije...

— Mais où ?... réponds... tu me fais mourir...

— Ali gdje?... odgovarajte... ubijate me...

— Où ?... dans le secrétaire.

— Gdje?... u sekretaru.

— Dans le secrétaire qui a été volé ?

— U sekretaru koji je ukraden?

— Oui.

— Da.

— Dans le secrétaire qui a été volé !

— U sekretaru koji je ukraden!

Il répéta ces mots tout bas, avec une sorte d’épouvante. Puis il lui saisit la main, et d’un ton plus bas encore :

Ponovio je te riječi tiho, s nekim strahom. Potom joj je stisnuo ruku i još tiše rekao:

— Elle contenait un million, ma fille...

— Sadržavao je milijun, kćeri moja...

— Ah ! père, pourquoi ne me l’as-tu pas dit ? murmura-t-elle naïvement.

— Ah! oče, zašto mi to niste rekli? pitala je naivno.

— Un million ! reprit-il, c’était le numéro gagnant des bons de la Presse.

— Milijun! ponovio je. To je bila pobjednička kombinacija na kuponima za novine.

L’énormité du désastre les écrasait, et longtemps ils gardèrent un silence qu’ils n’avaient pas le courage de rompre.

Veličina katastrofe bila je tolika da su dugo ostali u tišini, nema hrabrosti da je prekinu.

Enfin Suzanne prononça :

Konačno, Suzanne je rekla:

— Mais, père, on te le paiera tout de même.

— Ali, oče, ipak će ti to platiti.

— Pourquoi ? sur quelles preuves ?

— Zašto? Na temelju kakvih dokaza?

— Il faut donc des preuves ?

— Dakle, potrebni su dokazi?

— Parbleu !

— Naravno!

— Et tu n’en as pas ?

— A ti ih nemas?

— Si, j’en ai une.

— Da, imam jedan.

— Alors ?

— Pa što?

— Elle était dans la boîte.

— Bio je u kutiji.

— Dans la boîte qui a disparu ?

— U kutiji koja je nestala?

— Oui. Et c’est l’autre qui touchera.

— Da. I to će biti druga osoba koja će dobiti novac.

— Mais ce serait abominable ! Voyons, père, tu pourras t’y opposer ?

— Ali to bi bilo užasno! Pogledajmo, oče, možeš li se protiviti tome?

— Est-ce qu’on sait ! est-ce qu’on sait ! cet homme doit être si fort ! il dispose de telles ressources !... Souviens-toi... l’affaire de ce meuble...

— Tko zna! Tko zna! Čovjek mora biti jako snažan! Ima toliko resursa... Sjeti se... slučaj s namještanjem...

Il se releva dans un sursaut d’énergie, et frappant du pied :

Ustao je s energijom i udarcem nogom:

— Eh bien, non, non, il ne l’aura pas, ce million, il ne l’aura pas ! Pourquoi l’aurait-il ? Après tout, si habile qu’il soit, lui non plus ne peut rien faire. S’il se présente pour toucher, on le coffre ! Ah ! nous verrons bien, mon bonhomme !

— Pa ne, ne, neće dobiti taj milijun, neće dobiti! Zašto bi trebao? Iako je vrlo sposoban, ni on ne može ništa učiniti. Ako se pojavi da preuzme novac, zatvorit ćemo ga! Ah! Vidjet ćemo, moj dobri čovjek!

— Tu as donc une idée, père ?

— Dakle, imaš neku ideju, oče?

— Celle de défendre nos droits, jusqu’au bout, quoi qu’il arrive ! Et nous réussirons !... Le million est à moi : je l’aurai !

— Ideju da branimo naša prava do kraja, nekako god bilo! I uspjet ćemo!... Milijun je moj: dobit ću ga!

Quelques minutes plus tard, il expédiait cette dépêche :

Nakon nekoliko minuta poslao je sljedeću telegramu:

« Gouverneur Crédit Foncier, « rue Capucines, Paris. « Suis possesseur du numéro 514-série 23, mets opposition par toutes voies légales à toute réclamation étrangère. « Gerbois. » Presque en même temps parvenait au Crédit Foncier cet autre télégramme :

„Guverner Crédit Foncier, Rue Capucines, Pariz. Jedan sam od vlasnika broja 514-serije 23 i protivim se na svaki mogući način svim stranim zahtjevima. Gerbois.“ Gotovo istovremeno Crédit Foncier primio je sljedeću telegramu:

« Le numéro 514-série 23 est en ma possession. « Arsène Lupin. »

„Broj 514-serije 23 u mojem je posjedu. Arsène Lupin.“

Chaque fois que j’entreprends de raconter quelqu’une des innombrables aventures dont se compose la vie d’Arsène Lupin, j’éprouve une véritable confusion, tellement il me semble que la plus banale de ces aventures est connue de tous ceux qui vont me lire.

Kad pokušavam ispričati neku od nebrojenih pustolovina u životu Arsènea Lupina, doživljam pravi zabunu jer mi se čini da je najbanalnija od tih pustolovina poznata svima koji će me čitati.

De fait, il n’est pas un geste de notre « voleur national », comme on l’a si joliment appelé, qui n’ait été signalé de la façon la plus retentissante, pas un exploit que l’on n’ait étudié sous toutes ses faces, pas un acte qui n’ait été commenté avec cette abondance de détails que l’on réserve d’ordinaire au récit des actions héroïques.

Zapravo, nema geste našeg „nacionalnog lopa“, kako su ga lijepo nazvali, koje nije dobilo najveću publicitet, nema podviga koji nije bio proučavan pod svim kutovima, nema djela koje nije bilo komentirano s tolikom detaljnošću koliko se obično daje pri pričanju o herojskim djelima.

Qui ne connaît, par exemple, cette étrange histoire de « La Dame Blonde », avec ces épisodes curieux que les reporters intitulaient en gros caractères : Le numéro 514-série 23 !...

Tko, na primjer, ne zna tu čudnu priču o „Blondi“, s onim zanimljivim epizodama koje su novinari nazvali velikim naslovima: „Broj 514-serije 23!“...

Le crime de l’avenue Henri-Martin !...

„Zločin na aveniji Henri-Martin!“...

Le diamant bleu !...

„Plavi diamant!“...

Quel bruit autour de l’intervention du fameux détective anglais Herlock Sholmès !

Kakva je to bila bujica oko intervencije poznatog engleskog detektiva Herlocka Sholmèse!

Quelle effervescence après chacune des péripéties qui marquèrent la lutte de ces deux grands artistes !

Kakva je to bila uzbuđenost nakon svake od intriga koje su označavale borbu ovih dvaju velikih umjetnika!

Et quel vacarme sur les boulevards, le jour où les camelots vociféraient : « L’arrestation d’Arsène Lupin ! »

I kakva je to bila bujica na bulevarima kad su novinari vičali: „Uhićenje Arsènea Lupina!“

Mon excuse, c’est que j’apporte du nouveau : j’apporte le mot de l’énigme.

Moja isprika je da donosim nešto novo: donosim riješenje ove zagonetke.

Il reste toujours de l’ombre autour de ces aventures : je la dissipe.

Još uvijek postoji misterija u vezi s ovim pustolovinama: ja je rasvlačim.

Je reproduis des articles lus et relus, je recopie d’anciennes interviews : mais tout cela, je le coordonne, je le classe, et je le soumets à l’exacte vérité.

Preuzimam članke koje sam čitao i ponovno čitao, kopiram stare intervjue: ali sve to koordiniram, klasificiram i podređujem točnoj istini.

Mon collaborateur, c’est Arsène Lupin dont la complaisance à mon égard est inépuisable.

Moj suradnik je Arsène Lupin, čije je prikladnost prema meni beskonačna.“

Et c’est aussi, en l’occurrence, l’ineffable Wilson, l’ami et le confident de Sholmès.

I u ovom slučaju riječ je o neodoljivom Wilsonu, prijatelju i povjereniku Sholmèse.“

On se rappelle le formidable éclat de rire qui accueillit la publication de la double dépêche. Le nom seul d’Arsène Lupin était un gage d’imprévu, une promesse de divertissement pour la galerie. Et la galerie, c’était le monde entier.

Sjećamo se sjajnog nasmijanja koje je dočekalo objavu dvostruke novine. Samo ime Arsène Lupin bilo je jamstvo neočekivog, obećanje zabave za cijeli svijet.“

Des recherches opérées aussitôt par le Crédit Foncier, il résulta que le numéro 514-série 23 avait été délivré par l’intermédiaire du Crédit Lyonnais, succursale de Versailles, au commandant d’artillerie Bessy.

Istraživanja koja su odmah proveli iz Crédit Foncier rezultirala su otkrićem da je broj 514-serija 23 bio izdan putem podružnice Crédit Lyonnais u Versaillesu zapovjedniku artiljerije Bessyju.“

Or, le commandant était mort d’une chute de cheval.

Međutim, zapovjednik je umro nakon pada s konja.“

On sut, par des camarades auxquels il s’était confié que, quelque temps avant sa mort, il avait dû céder son billet à un ami.

Saznali smo od njegovih kolega da je neko vrijeme prije smrti morao dati svoju kartu prijatelju.“

— Cet ami, c’est moi, affirma M. Gerbois.

– „Taj prijatelj sam ja“, izjavio je gospodin Gerbois.“

— Prouvez-le, objecta le gouverneur du Crédit Foncier.

– „Dokazajte to“, rekao je guverner Crédit Fonciera.“

— Que je le prouve ? Facilement. Vingt personnes vous diront que j’avais avec le commandant des relations suivies et que nous nous rencontrions au café de la Place d’Armes. C’est là qu’un jour, pour l’obliger dans un moment de gêne, je lui ai repris son billet contre la somme de vingt francs.

– „Kako to dokažem? Lako. Dvadeset ljudi će vam reći da sam imao redovite odnose s zapovjednikom i da smo se sastajali u kafiću na Place d’Armes. Tamo sam jednoga dana, kad je bio u neugodnoj situaciji, kupio njegovu kartu za dvadeset franaka.“

— Vous avez des témoins de cet échange ?

– „Imate li svjedoke o toj transakciji?“

— Non.

– „Nemam.“

— En ce cas, sur quoi fondez-vous votre réclamation ?

– „U tom slučaju, na čemu temeljite svoju tužbu?“

— Sur la lettre qu’il m’a écrite à ce sujet.

– „Na pismu koje mi je pisao o tome.“

— Quelle lettre ?

– „Kakom pismu?“

— Une lettre qui était épinglée avec le billet.

– „Pismu koje je bilo priloženo karti.“

— Montrez-la.

– „Pokažite mi ga.“

— Mais elle se trouvait dans le secrétaire volé !

– „Ali pismo je bilo u ukradenom sekretaru!“

— Retrouvez-la.

– „Pronađite ga.“

Arsène Lupin la communiqua, lui.

Arsène Lupin je pismo poslao njemu.

Une note insérée par l’Écho de France — lequel a l’honneur d’être son organe officiel, et dont il est, paraît-il, un des principaux actionnaires — une note annonça qu’il remettait entre les mains de Me Detinan, son avocat-conseil, la lettre que le commandant Bessy lui avait écrite, à lui personnellement.

Izjava u novinama „Écho de France“ – koje imaju čast biti njegov službeni glasnik i čiji je, kako se čini, glavni dioničar – objavila je da je pismo koje mu je osobno uputio zapovjednik Bessy predalo njegovom odvjetniku Me Detinanu.

Ce fut une explosion de joie : Arsène Lupin prenait un avocat ! Arsène Lupin, respectueux des règles établies, désignait pour le représenter un membre du barreau !

To je izazvalo pravi jubilac: Arsène Lupin angažira odvjetnika! Arsène Lupin, poštujući uspostavljene pravile, imenuje člana odvjetničke zajednice da ga zastupa!

Toute la presse se rua chez Me Detinan, député radical influent, homme de haute probité en même temps que d’esprit fin, un peu sceptique, volontiers paradoxal.

Cijelo novinsko tijelo pojurilo je k Me Detinanu, utjecajnom radikalnom zastupniku u Nacionalnom saboru, koji je bio pošten i istodobno dubok mislilac, malo skeptičan i volio izazivati paradokse.

Me Detinan n’avait jamais eu le plaisir de rencontrer Arsène Lupin — et il le regrettait vivement — mais il venait de recevoir ses instructions, et, très touché d’un choix dont il sentait tout l’honneur, il comptait défendre vigoureusement le droit de son client.

Me Detinan nikad nije imao priliku upoznati Arsène Lupina – i to mu je puno žalost – ali upravo je primio njegove upute i bio je duboko pogođen odabirom, čije je veliko značenje shvaćao, te je namjeravao odlučno braniti prava svog klijenta.

Il ouvrit donc le dossier nouvellement constitué, et, sans détours, exhiba la lettre du commandant.

Stoga je otvorio novo sastavljeno dosje i odmah predstavio pismo zapovjednika.

Elle prouvait bien la cession du billet, mais ne mentionnait pas le nom de l’acquéreur. «

Pismo je doista dokazivalo prijenos vrijednosnog papira, ali nije spominjalo ime kupca.

Mon cher ami... »,

„Dragi prijatelju...“

disait-elle simplement.

, stajalo je u pismu.

— « Mon cher ami », c’est moi, ajoutait Arsène Lupin dans une note jointe à la lettre du commandant. Et la meilleure preuve c’est que j’ai la lettre.

– „Dragi prijatelju“, to sam ja, dodao je Arsène Lupin u bilješci priloženoj pismu zapovjednika. A najbolji dokaz je to što imam pismo.

La nuée des reporters s’abattit immédiatement chez M. Gerbois qui ne put que répéter :

Novi val novinara odmah se prebacio na gospodina Gerboisa, koji je samo mogao ponoviti:

— « Mon cher ami » n’est autre que moi. Arsène Lupin a volé la lettre du commandant avec le billet de loterie.

– „Dragi prijatelju“ nije nitko drugi nego ja. Arsène Lupin ukrao je pismo zapovjednika zajedno s loto karticom.

— Qu’il le prouve ! riposta Lupin aux journalistes.

– „Dokažte to!“ uzvratio je Lupin novinarima.

— Mais puisque c’est lui qui a volé le secrétaire ! s’exclama M. Gerbois devant les mêmes journalistes.

– „Ali on je ukrao tajniku!“ izjavio je gospodin Gerbois pred istim novinarima.

Et Lupin riposta :

A Lupin je uzvratio:

— Qu’il le prouve !

– „Dokažte to!“

Et ce fut un spectacle d’une fantaisie charmante que ce duel public entre les deux possesseurs du numéro 514-série 23, que ces allées et venues des reporters, que le sang-froid d’Arsène Lupin en face de l’affolement de ce pauvre M. Gerbois.

I bio je to oduševljujući spektakl javnog duela između dvaju vlasnika serijskog broja 514, uzaludne potraga novinara i Arsène Lupinovog hladnog glave usprkos uznemirenosti jadnog gospodina Gerboisa.

Le malheureux, la presse était remplie de ses lamentations ! Il confiait son infortune avec une ingénuité touchante.

Nemoljubac je ispunio sve novine svojim žalostima! S dirljivom neviností je govorio o svojoj nesreći.

— Comprenez-le, Messieurs, c’est la dot de Suzanne que ce gredin me dérobe ! Pour moi, personnellement, je m’en moque, mais pour Suzanne ! Pensez donc, un million ! Dix fois cent mille francs ! Ah ! je savais bien que le secrétaire contenait un trésor !

– „Shvatite, gospodine, taj gad mi krade Suzanninu mito! Meni osobno je svejedno, ali Suzanne! Zamislite, milijun! Deset puta sto tisuća franaka! Ah! Znala sam da tajnik sadrži blago!“

On avait beau lui objecter que son adversaire, en emportant le meuble, ignorait la présence d’un billet de loterie, et que nul en tout cas ne pouvait prévoir que ce billet gagnerait le gros lot, il gémissait :

Iako su mu uputili da je njegov protivnik, uzimajući namještaj, nije znao za prisutnost loto kartice i da nitko nije mogao predvidjeti da će ona osvojiti glavni dobitak, on je žalio:

— Allons donc, il le savait !... Sinon pourquoi se serait-il donné la peine de prendre ce misérable meuble ?

– „Dajte, on je znao!... Inače zašto bi uopće trudio preuzeti taj jadan namještaj?“

— Pour des raisons inconnues, mais certes point pour s’emparer d’un chiffon de papier qui valait alors la modeste somme de vingt francs.

– „Zbog nepoznatih razloga, ali sigurno ne radi se o tome da bi preuzeo komad papira koji je tada vrijedio skromih dvadeset franaka.“

— La somme d’un million ! Il le savait... Il sait tout !... Ah ! vous ne le connaissez pas, le bandit !... Il ne vous a pas frustré d’un million, vous !

– „Milijun! On je znao... On zna sve!... Ah! Vi ga ne poznajete, tog bandita!... On nije oduzeo milijun vama!“

Le dialogue aurait pu durer longtemps. Mais le douzième jour, M. Gerbois reçut d’Arsène Lupin une missive qui portait la mention « confidentielle ». Il lut, avec une inquiétude croissante :

Dijalog je mogao trajati još jako dugo. No, dvanaestog dana gospodin Gerbois primio je pismo od Arsène Lupina s oznakom „povjerljivo“. Čitao je sve više zabrinut:

« Monsieur, la galerie s’amuse à nos dépens.

„Gospodine, galerija se zabavlja na naš trošak.“

N’estimez-vous pas le moment venu d’être sérieux ?

„Nije li došlo vrijeme da se ozbiljno?“

J’y suis, pour ma part, fermement résolu. «

„Ja sam, u svakom slučaju, odlučan.“

La situation est nette : je possède un billet que je n’ai pas, moi, le droit de toucher, et vous avez, vous, le droit de toucher un billet que vous ne possédez pas.

„Situacija je jasna: ja imam karticu koju nemam pravo primiti, a vi imate pravo primiti karticu koju nemate.“

Donc nous ne pouvons rien l’un sans l’autre. «

„Dakle, jedno bez drugog ne možemo ništa.“

Or, ni vous ne consentiriez à me céder votre droit, ni moi à vous céder mon billet. «

„Niti vi biste pristali dati mi svoje pravo, niti ja bih pristao dati vam svoju karticu.“

Que faire ? «

„Što učiniti?“

Je ne vois qu’un moyen, séparons.

„Vidim samo jedan način: razdvajmo se.“

Un demi-million pour vous, un demi-million pour moi.

„Pola milijuna za vas, pola milijuna za mene.“

N’est-ce pas équitable ?

„Nije li to pošteno?“

Et ce jugement de Salomon ne satisfait-il pas à ce besoin de justice qui est en chacun de nous ? «

„I ne zadovoljava li Salomonova presuda potrebu za pravdom koja je u svakome od nas?“

Solution juste, mais solution immédiate.

„Pravedno rješenje, ali rješenje koje se mora primijeniti odmah.“

Ce n’est pas une offre que vous ayez le loisir de discuter, mais une nécessité à laquelle les circonstances vous contraignent à vous plier.

„To nije ponuda o kojoj možete raspravljati, već je nužnost kojoj okolnosti vas prisiljavaju da se prilagodite.“

Je vous donne trois jours pour réfléchir.

„Dajem vam tri dana da razmislite.“

Vendredi matin, j’aime à croire que je lirai, dans les petites annonces de l’Écho de France, une note discrète adressée à M. Ars.

„U petak ujutro vjerujem da ću pročitati u oglascima Écho de France diskretnu obavijest upućenu gospodinu Arsu.“

Lup.

„Lup.“

et contenant, en termes voilés, votre adhésion pure et simple au pacte que je vous propose.

„i koja će na prikriveni način sadržavati vaše jednostavno pristanje na ugovor koji vam predlažem.“

Moyennant quoi, vous rentrez en possession immédiate du billet et touchez le million — quitte à me remettre cinq cent mille francs par la voie que je vous indiquerai ultérieurement. «

„U zamjenu za to, odmah dobivate novčanicu i dobivate milijun – uz uvjet da mi vratite 500 000 franaka na način koji ću vam kasnije uputiti.“

En cas de refus, j’ai pris mes dispositions pour que le résultat soit identique.

„U slučaju odbijanja, poduzela sam mjere da rezultat bude isti.“

Mais, outre les ennuis très graves que vous causerait une telle obstination, vous auriez à subir une retenue de vingt-cinq mille francs pour frais supplémentaires. «

„No, osim ozbiljnih nevolja koje bi vam takva tvrdoglavost prouzročila, morat ćete platiti dodatnu naknadu od 25 000 franaka za dodatne troškove.“

Veuillez agréer, monsieur, l’expression de mes sentiments les plus respectueux. «

„Molim primite, gospodine, izraz mojeg najvećeg poštovanja.“

Arsène Lupin » Exaspéré, M. Gerbois commit la faute énorme de montrer cette lettre et d’en laisser prendre copie.

„Arsène Lupin“ Razljutjen gospodin Gerbois počinio je veliku grešku pokazujući pismo i dopuštajući da se od njega napravi kopija.

Son indignation le poussait à toutes les sottises.

„Njegova ljutnja ga je potaknula na sve te gluposti.“

— Rien ! il n’aura rien ! s’écria-t-il devant l’assemblée des reporters. Partager ce qui m’appartient ? Jamais. Qu’il déchire son billet, s’il le veut !

„Ništa! Neće dobiti ništa!“ izviknuo je pred okupljenim novinarima. „Dijeliti ono što mi pripada? Nikad. Ako želi, neka uništi svoju novčanicu!“

— Cependant cinq cent mille francs valent mieux que rien.

„Međutim, 500 000 franaka je bolje od ničega.“

— Il ne s’agit pas de cela, mais de mon droit, et ce droit, je l’établirai devant les tribunaux.

„Nije riječ o novcima, već o mom pravu, a to ću dokazati na sudu.“

— Attaquer Arsène Lupin ? ce serait drôle.

„Upucati Arsène Lupina? To bi bilo smiješno.“

— Non, mais le Crédit Foncier. Il doit me délivrer le million.

„Ne, već Crédit Foncier. Mora mi isporučiti milijun.“

— Contre le dépôt du billet, ou du moins contre la preuve que vous l’avez acheté.

„Za jamstvo novčanice ili barem dokaz da ste je kupili.“

— La preuve existe, puisque Arsène Lupin avoue qu’il a volé le secrétaire.

„Dokaz postoji jer Arsène Lupin priznaje da je ukrao tajnicu.“

— La parole d’Arsène Lupin suffira-t-elle aux tribunaux ?

„Hoće li sudovi smatrati Arsène Lupinovu izjavu dovoljnom dokazom?“

— N’importe, je poursuis.

„Izbjegavam odgovor i nastavljam dalje.“

La galerie trépignait.

Galerija se prepunila uzbuđenim ljudima.

Des paris furent engagés, les uns tenant que Lupin réduirait M. Gerbois, les autres qu’il en serait pour ses menaces.

Postavljale su se oklade. Neki su vjerovali da će Lupin ubiti gospodina Gerboisa, a drugi da će on dobiti ono što je prijetio.

Et l’on éprouvait une sorte d’appréhension, tellement les forces étaient inégales entre les deux adversaires, l’un si rude dans son assaut, l’autre effaré comme une bête qu’on traque.

Osjećalo se nešto poput straha jer su dvije strane bile toliko nesrazmjerne u svojoj snazi – jedna je bila odlučna u napadu, a druga uplašena poput životinje koja se lovi.

Le vendredi, on s’arracha l’Écho de France, et on scruta fiévreusement la cinquième page à l’endroit des petites annonces. Pas une ligne n’était adressée à M. Ars. Lup. Aux injonctions d’Arsène Lupin, M. Gerbois répondait par le silence. C’était la déclaration de guerre.

U petak svi su kupovali „Écho de France“ i žurno pregledavali petu stranicu s malim oglascima. Nije bilo nijedne linije adresirane gospodinu Arsène Lupin. Gospodin Gerbois je odgovarao na Arsène Lupinove prijetnje tišinom. To je bila izjava rata.

Le soir, on apprenait par les journaux l’enlèvement de Mlle Gerbois.

Uvečer su novine izvijestile o otetku gospođe Gerbois.

Ce qui nous réjouit dans ce qu’on pourrait appeler les spectacles d’Arsène Lupin, c’est le rôle éminemment comique de la police.

Ono što nas oduševljava u onome što bismo mogli nazvati „predstavama“ Arsène Lupina jest izrazito komična uloga policije.

Tout se passe en dehors d’elle.

Sve se događa izvan njezina vidokruga.

Il parle, lui, il écrit, prévient, commande, menace, exécute, comme s’il n’existait ni chef de la Sûreté, ni agents, ni commissaires, personne enfin qui pût l’entraver dans ses desseins.

On govori, piše, upozorava, zapovijeda, prijeti i djeluje kao da nema šefa policije, niti agenata, niti povjerenika – kao da nitko ne može ometati njegove planove.

Tout cela est considéré comme nul et non avenu.

Sve to se smatra ništavim i nevažnim.

L’obstacle ne compte pas.

Prepreka nije važna.

Et pourtant elle se démène, la police ! Dès qu’il s’agit d’Arsène Lupin, du haut en bas de l’échelle, tout le monde prend feu, bouillonne, écume de rage. C’est l’ennemi, et l’ennemi qui vous nargue, vous provoque, vous méprise, ou, qui pis est, vous ignore.

Ipak, policija se trudi! Kad je u pitanju Arsène Lupin, svi od najvišeg do najnižeg ranga postaju uzbuđeni, bijesni i ispunjeni mržnjom. To je neprijatelj, a neprijatelj vas ismijava, provokira, prezire ili, još gore, ignorira.

Et que faire contre un pareil ennemi ?

I što možete učiniti protiv takvog neprijatelja?

À dix heures moins vingt, selon le témoignage de la bonne, Suzanne partait de chez elle.

Prema izjavi službenice, Suzanne je napustila svoj dom u 20:20.

À dix heures cinq minutes, en sortant du lycée, son père ne l’apercevait pas sur le trottoir où elle avait coutume de l’attendre.

U 10:15, nakon što je izašla iz srednje škole, njezin otac nije je vidio na pločniku na kojem je obično čekala.

Donc tout s’était passé au cours de la petite promenade de vingt minutes qui avait conduit Suzanne de chez elle jusqu’au lycée, ou du moins jusqu’aux abords du lycée.

Dakle, sve se dogodilo tijekom kratke dvadesetminutne šetnje kojom je Suzanne došla iz svojeg doma do srednje škole ili barem do ulaza u srednju školu.

Deux voisins affirmèrent l’avoir croisée à trois cents pas de la maison. Une dame avait vu marcher le long de l’avenue une jeune fille dont le signalement correspondait au sien. Et après ? Après on ne savait pas.

Dva susjeda tvrdila su da su je vidjeli tri stotine metara od kuće. Jedna dama vidjela je mladu djevojku koja je hodala avenijom, a čiji opis odgovara opisu Suzanne. I što onda? Nakon toga nitko nije znao ništa više.

On perquisitionna de tous côtés, on interrogea les employés des gares et de l’octroi.

Policija je pretražila sve područje i ispitala zaposlenike željezničkih stanica i carinske službe.

Ils n’avaient rien remarqué ce jour-là qui pût se rapporter à l’enlèvement d’une jeune fille.

Nisu primijetili ništa što bi im moglo uputiti na otmicu mlade djevojke.

Cependant, à Ville-d’Avray, un épicier déclara qu’il avait fourni de l’huile à une automobile fermée qui arrivait de Paris.

Međutim, u Ville-d'Avray, trgovac je izjavio da je dobivio naftu za automobil s zatvorenim prozorima koji je došao iz Pariza.

Sur le siège se tenait un mécanicien, à l’intérieur une dame blonde — excessivement blonde, précisa le témoin.

Na sjedalu je stajao mehaničar, a u automobilu je bila plavuha dama – iznimno plavuha, precizirao je svjedok.

Une heure plus tard, l’automobile revenait de Versailles.

Sat kasnije automobil se vratio iz Versaillesa.

Un embarras de voiture l’obligea de ralentir, ce qui permit à l’épicier de constater, à côté de la dame blonde déjà entrevue, la présence d’une autre dame, entourée, celle-ci, de châles et de voiles.

Zbog prometne gužve automobil je morao usporiti, pa je trgovac uočio da je uz plavuha dama koja se već nalazila u automobilu bila još jedna dama, okružena šalovima i voalima.

Nul doute que ce ne fût Suzanne Gerbois.

Nema dvojbe da se radi o Suzanne Gerbois.

Mais alors il fallait supposer que l’enlèvement avait eu lieu en plein jour, sur une route très fréquentée, au centre même de la ville !

Ali tada je potrebno pretpostaviti da se otmica dogodila usred bijela dana, na vrlo prometnoj cesti, u središtu grada!

Comment ? à quel endroit ? Pas un cri ne fut entendu, pas un mouvement suspect ne fut observé.

Kako? Na kojem mjestu? Nije se čuo niti jedan krik, niti je uočen bilo kakav sumnjiv pokret.

L’épicier donna le signalement de l’automobile, une limousine de 24 chevaux de la maison Peugeon, à carrosserie bleu foncé.

Trgovac je opisao automobil kao limuzin s motorom od 24 konja, proizveden od strane Peugeota, s tamno plavom karoserijom.

À tout hasard, on s’informa auprès de la directrice du Grand-Garage, Mme Bob-Walthour, qui s’est fait une spécialité d’enlèvements par automobile.

U svrhu provjere, provjerena je informacija kod voditeljice Grand-Garagea, gospođe Bob-Walthour, koja se specijalizirala za otmice automobilima.

Le vendredi matin, en effet, elle avait loué pour la journée une limousine Peugeon à une dame blonde qu’elle n’avait du reste point revue.

U petak ujutro, ona je ustvari iznajmljila limuzin Peugeot plavoj dami, koju nije više vidjela nakon toga.

— Mais le mécanicien ?

— A mehaničar?

— C’était un nommé Ernest, engagé la veille sur la foi d’excellents certificats.

— Bilo je riječ o Ernestu, koji je angažiran dan ranije na temelju izvrsnih referenci.

— Il est ici ?

— Je li on ovdje?

— Non, il a ramené la voiture, et il n’est plus revenu.

— Nije. Vratio je automobil i nije se više vratio.

— Ne pouvons-nous retrouver sa trace ?

— Možemo li pronaći njegov trag?

— Certes, auprès des personnes dont il s’est recommandé. Voici leurs noms.

— Naravno, kod ljudi kojima se predstavio. Evo njihovih imena.

On se rendit chez ces personnes. Aucune d’elles ne connaissait le nommé Ernest.

Otišli smo kod tih ljudi. Nitko od njih nije znao za Ernestoa.

Ainsi donc, quelque piste que l’on suivît pour sortir des ténèbres, on aboutissait à d’autres ténèbres, à d’autres énigmes.

Dakle, koja god staza slijedili kako bismo izašli iz tame, dovodili smo nas do još veće tame i još većih misterija.

M. Gerbois n’était pas de force à soutenir une bataille qui commençait pour lui de façon si désastreuse. Inconsolable depuis la disparition de sa fille, bourrelé de remords, il capitula.

Gospodin Gerbois nije imao dovoljno snage da se bori u bitci koja je za njega počela tako nesretno. Bez utjehe nakon nestanka svoje kćeri i ispunjen krivnjom, predavao je.

Une petite annonce parue à l’Écho de France, et que tout le monde commenta, affirma sa soumission pure et simple, sans arrière-pensée.

Mala objava u Écho de France, koju su svi komentirali, potvrdila je njegovu potpunu i bezuvjetnu predaju.

C’était la victoire, la guerre terminée en quatre fois vingt-quatre heures.

To je bila pobjeda. Rat je završen u četiri dana i dvadeset četiri sata.

Deux jours après, M. Gerbois traversait la cour du Crédit Foncier. Introduit auprès du gouverneur, il tendit le numéro 514-série 23. Le gouverneur sursauta.

Dva dana kasnije, gospodin Gerbois prošao je kroz dvorište Crédit Foncier. Dođen do guvernera, uručio mu je broj 514, serija 23. Guverner je pogodio u glavu.

— Ah ! vous l’avez ? Il vous a été rendu ?

— Ah! Imate ga? Vraćen vam je?

— Il a été égaré, le voici, répondit M. Gerbois.

— Bila je izgubljena, a sada je ovdje, odgovorila gospodin Gerbois.

— Cependant vous prétendiez... il a été question...

— Međutim, tvrdili ste... govorilo se...

— Tout cela n’est que racontars et mensonges.

— Sve je to samo glasine i laži.”

— Mais il nous faudrait tout de même quelque document à l’appui.

— No ipak bismo trebali neki dokument koji to potvrđuje.”

— La lettre du commandant suffit-elle ?

— Je li pismo zapovjednika dovoljno?”

— Certes.

— Naravno.”

— La voici.

— Evo ga.”

— Parfait.

— Savršeno.”

Veuillez laisser ces pièces en dépôt.

Molimo, ostavite ove dokumente kod nas.”

Il nous est donné quinze jours pour vérification.

Imamo petnaest dana za provjeru.”

Je vous préviendrai dès que vous pourrez vous présenter à notre caisse.

Obavijestit ću vas čim se možete pojaviti u našoj blagajni.”

D’ici là, monsieur, je crois que vous avez tout intérêt à ne rien dire et à terminer cette affaire dans le silence le plus absolu.

Do tada, gospodine, mislim da je u vašem interesu ništa reći i završiti ovu stvar u potpunoj tišini.”

— C’est mon intention.

— To je moja namjera.”

M. Gerbois ne parla point, le gouverneur non plus.

Gospodin Gerbois nije ništa rekao, a guverner također nije reagirao.

Mais il est des secrets qui se dévoilent sans qu’aucune indiscrétion soit commise, et l’on apprit soudain qu’Arsène Lupin avait eu l’audace de renvoyer à M. Gerbois le numéro 514-série 23 !

Međutim, neke tajne otkrivaju se i bez ikakvog neprimjerenog ponašanja, a iznenada se sazna da je Arsène Lupin imao hrabrosti poslati gospodinu Gerboisu broj 514 iz serije 23!

La nouvelle fut accueillie avec une admiration stupéfaite.

Vijest je dočekana s iznimnim divljenjem.

Décidément c’était un beau joueur que celui qui jetait sur la table un atout de cette importance, le précieux billet !

Doista je bio veliki igrač taj koji je na stol stavio tako važan trumf – dragocjenu novčanicu!

Certes, il ne s’en était dessaisi qu’à bon escient et pour une carte qui rétablissait l’équilibre.

Naravno, riješio se nje samo kad je to bilo potrebno i za kartu koja je uspostavila ravnotežu.

Mais si la jeune fille s’échappait ?

Ali što ako se djevojka izbjegne?

Si l’on réussissait à reprendre l’otage qu’il détenait ?

Ako se uspije vratiti otetnika kojeg je držao?

La police sentit le point faible de l’ennemi et redoubla d’efforts. Arsène Lupin désarmé, dépouillé par lui-même, pris dans l’engrenage de ses combinaisons, ne touchant pas un traître sou du million convoité... du coup les rieurs passaient dans l’autre camp.

Policija je uočila slabost neprijatelja i udvostručila napore. Arsène Lupin bez oružja, lišen vlastitih sredstava, zaglavljen u svojim planovima, a da pritom nije dobio nijedan cent od željenog milijuna... i tada se smijeh prebacio na drugu stranu.

Mais il fallait retrouver Suzanne. Et on ne la retrouvait pas, et pas davantage, elle ne s’échappait !

Ali trebalo je pronaći Suzanne. I nije se pronašla, a ni nije pobjegla!

Soit, disait-on, le point est acquis, Arsène gagne la première manche.

Dakle, rekli su, Arsène pobjeđuje u prvoj rundi.

Mais le plus difficile est à faire !

Ali najteži dio tek slijedi!

Mlle Gerbois est entre ses mains, nous l’accordons, et il ne la remettra que contre cinq cent mille francs.

Gospođica Gerbois je u njegovim rukama, to priznajemo, i on će ju vratiti samo za petsto tisuća franaka.

Mais où et comment s’opérera l’échange ?

Ali gdje i kako će se izvršiti razmjena?

Pour que cet échange s’opère, il faut qu’il y ait rendez-vous, et alors qui empêche M. Gerbois d’avertir la police et, par là, de reprendre sa fille tout en gardant l’argent ?

Da bi se razmjena dogodila, mora biti dogovoren sastanak. A tko sprečava gospodina Gerboisa da obavijesti policiju i na taj način vratiti svoju kćer, a pritom zadržati novac?

On interviewa le professeur. Très abattu, désireux de silence, il demeura impénétrable.

Professor je ispitan. Bio je jako potresen i želio je šutjeti. Ostao je nepristupačan.

— Je n’ai rien à dire, j’attends.

– Nemam što reći, čekam.

— Et Mlle Gerbois ?

– A što je s gospođicom Gerbois?

— Les recherches continuent.

– Potraga se nastavlja.

— Mais Arsène Lupin vous a écrit ?

– Ali je Arsène Lupin vam pisao?

— Non.

– Ne.

— Vous l’affirmez ?

– Tvrdite to?

— Non.

– Ne.

— Donc c’est oui. Quelles sont ses instructions ?

– Dakle, potvrđujete. Koje su njegove upute?

— Je n’ai rien à dire.

– Nemam što reći.

On assiégea Me Detinan. Même discrétion.

Me Detinan je doveden pred sud. Čak i najveća diskrecija nije dovoljna.

— M. Lupin est mon client, répondait-il avec une affectation de gravité, vous comprendrez que je sois tenu à la réserve la plus absolue.

– Gospodin Lupin je moj klijent, odgovara on s pritvorenim ozbiljnošću, razumjet ćete da sam dužan čuvati apsolutnu tajnost.

Tous ces mystères irritaient la galerie.

Sva ta misterija iritirala je galeriju.

Évidemment des plans se tramaient dans l’ombre.

Očito se u pozadini planiralo nešto.

Arsène Lupin disposait et resserrait les mailles de ses filets, pendant que la police organisait autour de M. Gerbois une surveillance de jour et de nuit.

Arsène Lupin je postavljao i jačao svoje mreže, dok je policija organizirala cjelodnevni i noćni nadzor nad gospodinom Gerboisom.

Et l’on examinait les trois seuls dénouements possibles : l’arrestation, le triomphe, ou l’avortement ridicule et piteux.

I razmatrali su tri moguća ishoda: uhićenje, trijumf ili smiješno i neuspješno djelovanje.

Mais il arriva que la curiosité du public ne devait être satisfaite que de façon partielle, et c’est ici dans ces pages que, pour la première fois, l’exacte vérité se trouve révélée.

No javnost je dobila samo djelomično zadovoljstvo svoje znatiželje, a točna istina prvi put se otkriva na ovim stranicama.

Book cover

Le Numéro 514 — Série 23 I.

1.0×

UVIJEK UKLJUČENO

Instaliraj DiscoVox

Klikni na ikonu instalacije u adresnoj traci s desne strane, zatim potvrdi.

Instaliraj aplikaciju

Pridruži se na Discordu