八年まえに亡くなった、あの有名な洋画の大家、入江新之助氏の遺家族は皆すこし変っているようである。
Čini se da su svi članovi obitelji poznatog japanskog filmaša Shinzo Irie, koji je umro prije osam godina, pomalo neobični.
いや、変調子というのではなく、案外そのような暮しかたのほうが正しいので、かえって私ども一般の家庭のほうこそ変調子になっているのかも知れないが、とにかく、入江の家の空気は、普通の家のそれとは少し違っているようである。
Nije riječ o tome da su oni čudni, već je često takav način života bolji. Možda su upravo mi, obični ljudi, čudni, ali u svakom slučaju atmosfera u Irieovoj kući malo se razlikuje od one u običnim kućama.
この家庭の空気から暗示を得て、私は、よほど前に一つの短篇小説を創ってみた事がある。
Zaokučen tonom ove obitelji, napisao sam kratku priču puno ranije.
私は不流行の作家なので、創った作品を、すぐに雑誌に載せてもらう事も出来ず、その短篇小説も永い間、私の机の引き出しの底にしまわれたままであったのである。
Jednostavno nisam popularan pisac, pa nisam mogao brzo objaviti svoje djelo u časopisima, i tako je moja kratka priča dugo ležala na dnu ladice mog stola.
その他にも、私には三つ、四つ、そういう未発表のままの、謂わば筐底深く秘めたる作品があったので、おととしの早春、それらを一纏めにして、いきなり単行本として出版したのである。
Također, imam još tri ili četiri neobjavljene priče, koje sam tajno čuvao u sebi, i prošlog proljeća odlučio sam ih objediniti i izdati kao samostalnu knjigu.
まずしい創作集ではあったが、私には、いまでも多少の愛着があるのである。
Bila je to neuspješna zbirka kreativnih djela, ali i dalje imam određenu ljubav prema njima.
なぜなら、その創作集の中の作品は、一様に甘く、何の野心も持たず、ひどく楽しげに書かれているからである。
Zato što su svi priči u ovoj zbirci bili slatki, bez ikakvih ambicija i napisani s velikom lakoćom.
いわゆる力作は、何だかぎくしゃくして、あとで作者自身が読みかえしてみると、いやな気がしたり等するものであるが、気楽な小曲には、そんな事が無いのである。
Takozvane „velike djela“ često su nejasne i nezgodne, a kad ih autor kasnije čita, osjeća se neugodno. No to nije slučaj kod neprisiljenih, malih priča.
れいに依って、その創作集も、あまり売れなかったようであるが、私は別段その事を残念にも思っていない。
Zbog toga se čini da se zbirka nije dovoljno dobro prodavala, ali to me nije baš brinulo.
売れなくて、よかったとさえ思っている。
Bolje da se ne prodaje dovoljno dobro.
愛着は感じていても、その作品集の内容を、最上質のものとは思っていないからである。
Jednostavno zato što ne smatram da je sadržaj ove zbirke kreativnih djela dovoljno kvalitetan.
冷厳の鑑賞には、とても堪えられる代物ではないのである。
Nije dovoljno dobra za strogu kritiku.
謂わば、だらしない作品ばかりなのである。
Uglavnom su to samo neozbiljna djela.
けれども、作者の愛着は、また自ら別のものらしく、私は時折、その甘ったるい創作集を、こっそり机上に開いて読んでいる事もあるのである。
Međutim, čini se da autor ima drugu vrstu ljubavi prema njima, i ponekad potajno otvorim tu slatku zbirku kreativnih djela i čitam je na svom radnom stolu.
その創作集の中でも、最も軽薄で、しかも一ばん作者に愛されている作品は、すなわち、冒頭に於いて述べた入江新之助氏の遺家族から暗示を得たところの短篇小説であるというわけなのである。
Najneozbiljnija i najdraža priča u ovoj zbirci je kratka priča o obitelji Inoue, o kojoj sam govorio u uvodu.
もとより軽薄な、たわいの無い小説ではあるが、どういうわけだか、私には忘れられない。
Iako je to uglavnom neozbiljna, beznačajna priča, ne mogu je zaboraviti.
――兄妹、五人あって、みんなロマンスが好きだった。
――Bili smo pet braće i sestara, i svi smo voljeli romantiku.
長男は二十九歳。
Najstariji sin ima 29 godina.
法学士である。ひとに接するとき、少し尊大ぶる悪癖があるけれども、これは彼自身の弱さを庇う鬼の面であって、まことは弱く、とても優しい。
Diplomirani pravnik. Ima loše navike da se ponaša arogantno prema ljudima, ali to je samo način na koji pokušava prikriti svoju slabost. U stvari je vrlo slab i jako dobar čovjek.
弟妹たちと映画を見にいって、これは駄作だ、愚作だと言いながら、その映画のさむらいの義理人情にまいって、まず、まっさきに泣いてしまうのは、いつも、この長兄である。
Kad idemo s mlađom braćom i sestrama u kino i kažemo da je film loš i glup, uvijek prvi koji počne plakati je taj najstariji brat.
それにきまっていた。
To je uvijek tako.
映画館を出てからは、急に尊大に、むっと不機嫌になって、みちみち一言も口をきかない。
Nakon izlaska iz kina, odjednom postaje arogantan i nije u dobrom raspoloženju, a ništa ne kaže.
生れて、いまだ一度も嘘言というものをついた事が無いと、躊躇せず公言している。
Bez sramota izjavljuje da nikad u životu nije lagao.
それは、どうかと思われるけれど、しかし、剛直、潔白の一面は、たしかに具有していた。
To zvuči nevjerojatno, ali ipak je imao iskrenu i nepristranu osobnost.
学校の成績はあまりよくなかった。
Nije bio baš dobar u školi.
卒業後は、どこへも勤めず、固く一家を守っている。
Nakon završetka škole nije radio nigdje i samo je ostao kod kuće i brinuo se o svojoj obitelji.
イプセンを研究している。
Proučava Ibsena.
このごろ「人形の家」をまた読み返し、重大な発見をして、頗る興奮した。
Ostvario je značajno otkriće dok je ponovno čitao „Kuću lutaka“ i bio je jako uzbuđen.
ノラが、あのとき恋をしていた。
Nora je tada bila zaljubljena.
お医者のランクに恋をしていたのだ。
Bila je zaljubljena u liječnika.
それを発見した。弟妹たちを呼び集めてそのところを指摘し、大声叱咤、説明に努力したが、徒労であった。
Otkrio je to i pokušao objasniti situaciju svojoj djeci, ali to je bilo uzaludno.
弟妹たちは、どうだか、と首をかしげて、にやにや笑っているだけで、一向に興奮の色を示さぬ。
Djeca su samo gledala i smijala se, a da nisu pokazala nikakvo uzbuđenje.
いったいに弟妹たちは、この兄を甘く見ている。
Očito je djeca previše tolerirala svojeg brata.
なめている風がある。
Čini se da ga djeca ne shvaćaju ozbiljno.
長女は、二十六歳。
Najstarija kći ima 26 godina.
いまだ嫁がず、鉄道省に通勤している。
Još uvijek nije udana i radi u Ministarstvu željeznica.
フランス語が、かなりよく出来た。
Dobro govori francuski.
背丈が、五尺三寸あった。
Visoka je 1,60 m.
すごく、痩せている。
Vrlo je mršava.
弟妹たちに、馬、と呼ばれる事がある。
Djeca je ponekad nazivaju „konjom”.
髪を短く切って、ロイド眼鏡をかけている。
Ima kratku frizuru i nosi naočale marke Lloyd.
心が派手で、誰とでもすぐ友達になり、一生懸命に奉仕して、捨てられる。それが、趣味である。
Optimistična je, lako se prijatelji s ljudima i trudi im se pridružiti, samo da bi ih zatim ostavili. To je njezin način provođenja slobodnog vremena.
憂愁、寂寥の感を、ひそかに楽しむのである。
Tajno uživa u tjeskobi i osamljenosti.
けれどもいちど、同じ課に勤務している若い官吏に夢中になり、そうして、やはり捨てられた時には、その時だけは、流石に、しんからげっそりして、間の悪さもあり、肺が悪くなったと嘘をついて、一週間も寝て、それから頸に繃帯を巻いて、やたらに咳をしながら、お医者に見せに行ったら、レントゲンで精細にしらべられ、稀に見る頑強の肺臓であるといって医者にほめられた。
Međutim, jednom se zaljubila u mladog dužnosnika iz istog ureda i kad ju je on naposljetku ostavio, bila je toliko potresena da je tjedan dana spavala, zatim je nosila vratni zavoj i neprekidno kašljala. Kada je otišla liječniku, on je detaljno pregledao njezine pluća putem rendgenskog snimanja i hvalio je da ima iznimno čvrste pluća.
文学鑑賞は、本格的であった。
Njezina ocjena književnih djela bila je vrlo detaljna.
実によく読む。
Stvarno je puno čitała.
洋の東西を問わない。
Nije bila previše zainteresirana za razlike između zapadne i istočne kulture.
ちから余って自分でも何やら、こっそり書いている。
Također je pisala vlastite tekstove u slobodno vrijeme.
それは本箱の右の引き出しに隠して在る。
Skrila ih je u desnom odjelu svoje pisačke stolice.
逝去二年後に発表のこと、と書き認められた紙片が、その蓄積された作品の上に、きちんと載せられているのである。
Dva godina nakon njezine smrti, potvrda o objavljivanju njezinih djela bila je pristavljena njihovoj zbirci.
二年後が、十年後と書き改められたり、二ヶ月後と書き直されたり、ときには、百年後、となっていたりするのである。
Te dvije godine ponekad su mijenjane u deset godina, a ponekad u dva mjeseca. Ponekad se čak govorilo o stotinama godina.
次男は、二十四歳。
Njezin mlađi sin imao je dvadeset i četiri godine.
これは、俗物であった。
To je bila osoba koja je previše vjerovala u materijalizam.
帝大の医学部に在籍。けれども、あまり学校へは行かなかった。
Studirao je na fakultetu medicine na carskom sveučilištu. Međutim, nije puno pohađao predavanja.
からだが弱いのである。
Bio je slabog zdravlja.
これは、ほんものの病人である。
To je bio pravi bolesnik.
おどろくほど、美しい顔をしていた。
Imao je nevjerojatno lijepo lice.
吝嗇である。
Bio je skupocjen.
長兄が、ひとにだまされて、モンテエニュの使ったラケットと称する、へんてつもない古いラケットを五十円に値切って買って来て、得々としていた時など、次男は、陰でひとり、余りの痛憤に、大熱を発した。
Kada je njegov stariji brat bio prevaren i kupio neobičan stari teniski reket koji je navodno pripadavao Monte-Eyu za 50 yena, mlađi sin je u tajnosti doživio snažni gnjev i dobio groznicu.
その熱のために、とうとう腎臓をわるくした。
Zbog te groznice konačno mu se oštećile bubrezi.
ひとを、どんなひとをも、蔑視したがる傾向が在る。
Imao je tendenciju prezirati sve ljude.
ひとが何かいうと、けッという奇怪な、からす天狗の笑い声に似た不愉快きわまる笑い声を発するのである。
Kada je netko nešto rekao, on je izdao neugodan i čudan smijeh, sličan smijehu iskrenog tigra.
ゲエテ一点張りである。
Geete je bio odlučan i neumoljiv.
これとても、ゲエテの素朴な詩精神に敬服しているのではなく、ゲエテの高位高官に傾倒しているらしい、ふしが、無いでもない。
Nije riječ da se divimo Goetovom jednostavnom poetskom duhu, već čini se da se divimo Goetovom visokom položaju u društvu, iako to nije potpuno očito.
あやしいものである。
To je sumnjivo.
けれども、兄妹みんなで、即興の詩など競作する場合には、いつでも一ばんである。
Međutim, kad su svi braća i sestre natjecali u improviziranom pisanju poezije, on je uvijek bio najbolji.
出来ている。
Bio je talentiran.
俗物だけに、謂わば情熱の客観的把握が、はっきりしている。
Ali on je bio pravi snob, tj. imao je jasan objektivni uvid u strasti.
自身その気で精進すれば、あるいは二流の作家くらいには、なれるかも知れない。
Da se trudi dovoljno, možda bi postao barem drugorazredni pisac.
この家の、足のわるい十七の女中に、死ぬほど好かれている。
Sve djevojke u kući, osim onih s lošim manirima, jako su ga volile.
次女は、二十一歳。ナルシッサスである。
Druga kći imala je 21 godinu i bila je narcisistkinja.
ある新聞社が、ミス・日本を募っていた時、あの時には、よほど自己推薦しようかと、三夜身悶えした。
Kada je jedna novinska agencija tražila Miss Japan, on je tri noći razmišljao o tome da se preporuči.
大声あげて、わめき散らしたかった。
Htio je glasno prosvjedovati i uzvikivati.
けれども、三夜の身悶えの果、自分の身長が足りない事に気がつき、断念した。
Međutim, nakon tri noći razmišljanja, shvatio je da nema dovoljno visokost i odustao je.
兄妹のうちで、ひとり目立って小さかった。四尺七寸である。
Među svojom braćom i sestrama, on je bio znatno niži od ostalih. Bio je visok 1,37 m.
けれども、決して、みっともないものではなかった。
No to nije bilo ništa sramotno.
なかなかである。
To je bilo teško.
深夜、裸形で鏡に向い、にっと可愛く微笑してみたり、ふっくらした白い両足を、ヘチマコロンで洗って、その指先にそっと自身で接吻して、うっとり眼をつぶってみたり、いちど鼻の先に、針で突いたような小さい吹出物して、憂鬱のあまり、自殺を計った事がある。
Kasno u noći, dok je gledao u ogledalo u potpunosti gol, smiješio se i pranje svojih punih, bijelih nogu, nježno se ljubio na prstima i zatim zatvorio oči u ekstazi. Također je pokušao samoubojstvo zbog depresije kad mu je na nosu pojavio mali izdor.
読書の撰定に特色がある。
Imao je osobni stil čitanja.
明治初年の、佳人之奇遇、経国美談などを、古本屋から捜して来て、ひとりで、くすくす笑いながら読んでいる。黒岩涙香、森田思軒などの飜訳をも、好んで読む。
Tražio je stari knjige iz knjižara i čitao ih sam, nasmijehno. Također je volio čitati izvorno prevedene djela autora kao što su Kuroiwa Ryohan i Morita Shokun.
どこから手に入れて来るのか、名の知れぬ同人雑誌をたくさん集めて、面白いなあ、うまいなあ、と真顔で呟きながら、端から端まで、たんねんに読破している。
Također je prikupljao mnoge nepoznate časopise i iskreno ih čitao od kraja do kraja, komentirajući: „To je zanimljivo. To je dobro.”
ほんとうは、鏡花をひそかに、最も愛読していた。
Zapravo je potajno najviše volio djela Miruhare.
末弟は、十八歳である。
Najmlađi brat ima osamnaest godina.
ことし一高の、理科甲類に入学したばかりである。高等学校へはいってから、かれの態度が俄然かわった。
Ove godine upisao se u razred A za prirodne znanosti u srednjoj školi. Njegovo ponašanje se promijenilo od kada je krenuo u srednju školu.
兄たち、姉たちには、それが可笑しくてならない。
Njegovi stariji bratovi i sestre smatrali su to nezamislivo smiješnim.
けれども末弟は、大まじめである。
Međutim, najmlađi brat je vrlo ozbiljan.
家庭内のどんなささやかな紛争にでも、必ず末弟は、ぬっと顔を出し、たのまれもせぬのに思案深げに審判を下して、これには、母をはじめ一家中、閉口している。いきおい末弟は一家中から敬遠の形である。末弟には、それが不満でならない。
U svim sitnim obiteljskim nesuglasicama, najmlađi brat uvijek se miješa i bez traženja daje mudre presude, zbog čega svi u obitelji šutu. Čak i njegovi roditelji ga izbjegavaju. A on to ne može prihvatiti.
長女は、かれのぶっとふくれた不機嫌の顔を見かねて、ひとりでは大人になった気でいても、誰も大人と見ぬぞかなしき、という和歌を一首つくって末弟に与えかれの在野遺賢の無聊をなぐさめてやった。
Najstarija sestra, ne mogući više gledati njegovo grubo ponašanje, napisala mu je haiku u kojoj je pisala da nitko ne smatra njega odraslim, iako se on sada ponaša kao odrasli.
顔が熊の子のようで、愛くるしいので、きょうだいたちが、何かとかれにかまいすぎて、それがために、かれは多少おっちょこちょいのところがある。
Ima lice poput medvjeda i jako je slatak, pa se svi oko njega previše brinu, a zbog toga je ponekad malo nepristupačan.
探偵小説を好む。
Voli detektivske romane.
ときどきひとり部屋の中で、変装してみたりなどしている。
Ponekad se pretvara u svojoj sobi i igra u tu temu.
語学の勉強と称して、和文対訳のドイルのものを買って来て、和文のところばかり読んでいる。
Kupio je Doyleovu knjigu s prijevodom na japanski, ali čita samo japanski dio.
きょうだい中で、家のことを心配しているのは自分だけだと、ひそかに悲壮の感に打たれている。――
Tajno se osjeća dramatično usamljenim jer je jedini u obitelji koji se brine o kućnim poslovima.
以上が、その短篇小説の冒頭の文章であって、それから、ささやかな事件が、わずかに展開するという仕組みになっていたのであるが、それは、もとよりたわいの無い作品であった事は前にも述べた。
Isto je i u početku tog kratkog romana, a zatim slijedi niz sitnih događaja. Međutim, kako je već spomenuto, to je djelo bez veće važnosti.
私の愛着は、その作品に対してよりも、その作中の家族に対してのほうが強いのである。
Moj entuzijazam je više usmjeren prema obitelji u djelu nego prema samom djelu.
私は、あの家庭全体を好きであった。
Ja sam volio cijelu obitelj.
たしかに、実在の家庭であった。
I to je bila stvarna obitelj.
すなわち、故人、入江新之助氏の遺家族のスケッチに違いないのである。
To je doista portret ostalih članova obitelji po pokojnom članu obitelji, Niijima Shinzo-u.
もっとも、それは必ずしも事実そのままの叙述ではなかった。
Međutim, to nije nužno bila točna prikaz realnosti.
大げさな言いかたで、自分でも少からず狼狽しながら申し上げるのであるが、謂わば、詩と真実以外のものは、適度に整理して叙述した、というわけなのである。
Da budem dramatičan, iako sam i sam pomalo uznemiren, reći ću da je priča prilično stilizirana i da je autor prilagodio stvarnost kako bi je lakše pričao.
ところどころに、大嘘をさえ、まぜている。
I ponekad u priču se umeće i velike laži.
けれども、大体は、あの入江の家庭の姿を、写したものだ。
Međutim, uglavnom je to portret obitelji Niijima.
一毛に於いて差異はあっても、九牛に於いては、リアルであるというわけなのだ。
Iako postoje male razlike, uglavnom je priča vjerodostojna.
もっとも私は、あの短篇小説に於いて、兄妹五人と、それから優しく賢明な御母堂に就いてだけ書いたばかりで、祖父ならびに祖母の事は、作品構成の都合上、無礼千万にも割愛してしまっているのである。
Međutim, u tom kratkom romanu pisao sam samo o pet djece i njihovoj ljubaznoj i mudroj majci, a o djedu i baki nisam ništa rekao zbog strukture priče, što je jako nepristojno.
これは、たしかに不当なる処置であった。
To je doista nepristojan postupak.
入江の家を語るのに、その祖父、祖母を除外しては、やはり、どうしても不完全のようである。
Ako govorimo o obitelji Niijima, a isključimo djeda i baku, priča je neizbježno nepotpuna.
私は、いまはそのお二人に就いても語って置きたいのである。
Sada bih i o njima nešto rekao.
そのまえに一つお断りしなければならない事がある。
Ali prije toga moram nešto objasniti.
それは、私の之からの叙述の全部は、現在ことしの、入江の家の姿ではなく、四年前に私がひそかに短篇小説に取りいれたその時の入江の家の雰囲気に他ならないという一事である。いまの入江家は、少し違っている。
Sve što ću reći nije o sadašnjoj obitelji Niijima, već o atmosferi u toj obitelji koju sam tajno opisao u svom kratkom romanu prije četiri godine. Sadašnja obitelj Niijima malo se razlikuje od one iz priče.
結婚した人もある。
Neki su se čak i vjenčali.
亡くなられた人さえある。
Neki su čak i umrli.
四年以前にくらべて、いささか暗くなっているようである。
U usporedbi s prije četiri godine, sve je malo sumornije.
そうして私も、いまは入江の家に、昔ほど気楽に遊びに行けなくなってしまった。
Zbog toga ja sada više ne mogu tako lako posjetiti obitelj Niijima kao nekada.
つまり、五人の兄妹も、また私も、みんなが少しずつ大人になってしまって、礼儀も正しく、よそよそしく、いわゆる、あの「社会人」というものになった様子で、お互い、たまに逢っても、ちっとも面白くないのである。
To znači da su svi - pet braće i sestara te ja - postali odrasli, pristojni i udaljeni, tzv. „radnička klasa”, i čak ni ako se povremeno sastanemo, nije baš zanimljivo.
はっきり言えば、現在の入江家は、私にとって、あまり興味がないのである。
Jednostavno rečeno, sadašnja obitelj Niijima mene baš ne zanima.
書くならば、四年前の入江家を書きたいのである。
Ako ću pisati, želim pisati o obitelji Niijima prije četiri godine.
それゆえ、私の之から叙述するのも、四年前の入江の家の姿である。現在は、少し違っている。
Zbog toga ću i ja opisati obitelj Niijima kakva je bila prije četiri godine. Sada je malo drukčije.
それだけをお断りして置いて、さて、その頃の祖父は、――毎日、何もせずに遊んでばかりいたようである。
Samo to želim istaknuti i sada ću reći da je moj djed tada - čini se - svakodnev samo igrao i nije radio ništa drugo.
もし入江の家系に、非凡な浪曼の血が流れているとしたならば、それは、此の祖父から、はじまったものではないかと思われる。
Ako u obitelji Niijima teče izvanredna krv ludih, možda je to započelo upravo s njim.
もはや八十を過ぎている。
Sada ima više od osamdeset godina.
毎日、用事ありげに、麹町の自宅の裏門から、そそくさと出掛ける。
I dalje svakodnev tajno izlazi kroz stražarnu vrata svoje kuće u Ichigotu kako bi obavio neke poslove.
実に素早い。
Stvarno je brz.
この祖父は、壮年の頃は横浜で、かなりの貿易商を営んでいたのである。
Ovaj djed je u svojoj mladosti radio kao trgovac u Yokohami i bio je prilično uspješan.
令息の故新之助氏が、美術学校へ入学した時にも、少しも反対せぬばかりか、かえって身辺の者に誇ってさえいたというほどの豪傑である。
Kada je njegov sin Shinzo krenuo u umjetničku školu, on nije imao prigovore, nego je čak bio ponosan na sina pred svojim prijateljima.
としとって隠居してからでも、なかなか家にじっとしてはいない。
Iako se povukao u samostan, rijetko ostaje kod kuće.
家人のすきを覗っては、ひらりと身をひるがえして裏門から脱出する。
Pazljivo promatra članove obitelji i brzo izlazi kroz stražarna vrata.
すたすた二、三丁歩いて、うしろを振り返り、家人が誰もついて来ないという事を見とどけてから、懐中より鳥打帽をひょいと取出して、あみだにかぶるのである。
Hodja dva ili tri koraka, okreće se i uvjerava se da ga nitko nije pratio, a zatim izvlači iz džepa svoju širokobračnu kapu i stavlja je na glavu.
派手な格子縞の鳥打帽であるが、ひどく古びている。
To je širokobračna kap s prilično starom i iznofrenim uzorakom.
けれども、これをかぶらないと散歩の気分が出ないのである。
Međutim, ne može izaći u šetnju ako nije obukao tu kapu.
四十年間、愛用している。
Nosi je već 40 godina.
これをかぶって、銀座に出る。
Izađe u Ginzu s tom kapom na glavi.
資生堂へはいって、ショコラというものを注文する。ショコラ一ぱいに、一時間も二時間も、ねばっている。
Uđe u Shiseido i naruči čokolade. Čeka na svoje čokolade sat ili dva.
あちら、こちらを見渡し、むかしの商売仲間が若い芸妓などを連れて現れると、たちまち大声で呼び掛け、放すものでない。無理矢理、自分のボックスに坐らせて、ゆるゆると厭味を言い出す。
Gleda ovdje i tamo i ako vidi nekog bivšeg poslovnog suradnika koji je došao s mladom gejšom, odmah ga pozdravi i ne dopusti da ode. Silom ga tjera da sjedne u svoju kabinu i počne mu se žaliti.
これが、怺えられぬ楽しみである。
To je užitak kojeg nije moguće ignorirati.
家へ帰る時には、必ず、誰かに僅かなお土産を買って行く。やはり、気がひけるのである。
Kad se vraća kući, uvijek kupi neki mali suvenir za nekoga. Naravno, to je nešto što ga doista zadovoljava.
このごろは、めっきり又、家族の御機嫌を伺うようになった。
Ostvarno, u posljednje vrijeme ponovno pokušava prilagoditi se željama svoje obitelji.
勲章を発明した。
I izumio je medalje.
メキシコの銀貨に穴をあけて赤い絹紐を通し、家族に於いて、その一週間もっとも功労のあったものに、之を贈呈するという案である。
Plan je taj da izradi srebrne meksičke novčiće s rupom u kojima će se staviti crvene svile i dati ih članovima obitelji koji su tijekom tjedna imali najveće zasluge.
誰も、あまり欲しがらなかった。
Nitko nije previše želio takve medalje.
その勲章をもらったが最後、その一週間は、家に在るとき必ず胸に吊り下げていなければいけないというのであるから、家族ひとしく閉口している。
No onaj tko je dobio medalju morao je tijekom tjedna nositi je uvijek na prsima, pa je cijela obitelj prestala govoriti o tome.
母は、舅に孝行であるから、それをもらっても、ありがたそうな顔をして、帯の上に、それでもなるべく目立たないように吊り下げる。祖父の晩酌のビイルを一本多くした時には、母は、いや応なしに、この勲章をその場で授与されてしまうのである。
Majka, koja je vrlo poštovan prema svojem suprugu, primila je medalju s zahvalnošću i obješila je na svoju opunu. A kad je djed dobio dodatnu bocu vina, majka je odmah i bez prigovora uručila medalju prisutnim osobama.
長兄も、真面目な性質であるから、たまに祖父の寄席のお伴の功などで、うっかり授与されてしまう事があっても、それでも流石に悪びれず、一週間、胸にちゃんと吊り下げている。
Stariji brat također je vrlo ozbiljan i iako ponekad nehotice dobije medalju, primjerice zbog pratnje djeda na sastanku, ipak je tjedan dana nosio medalju na prsima bez ikakvog sramotnja.
長女、次男は、逃げ廻っている。
Starija kći i mlađi sin samo bježe od toga.
長女は、私にはとてもその資格がありませんからと固辞して利巧に逃げている。
Starija kći lukavo bježi, tvrdnjom da nije dovoljno kvalificirana za to.
殊に次男は、その勲章を自分の引出しにしまい込んで、落したと嘘をついた事さえある。祖父は、たちまち次男の嘘を看破し、次女に命じて、次男の部屋を捜査させた。
Pogotovo mlađi sin sakrio je medalju u svojoj ladici i ljegao da ju je izgubio. Djed je odmah prepoznao laž i naredio mlađi kćeri da pretraži sinovu sobu.
次女は、運わるくそのメダルを発見したので、こんどは、次女に贈呈された。
Mlađi kći je srećom pronašla medalju i sada je ona uručena njoj.
祖父は、この次女を偏愛している様子がある。次女は、一家中で最もたかぶり、少しの功も無いのに、それでも祖父は、何かというと此の次女に勲章を贈呈したがるのである。次女は、その勲章をもらうと、たいてい自分の財布の中に入れて置く。
Čini se da djed ima predodžbu o tome tko je najvažniji u obitelji. Mlađi kći je najviše cijenjena osoba u obitelji iako nije učinila ništa značajno. Djed joj uvijek želi uručiti medalju kad ima priliku. Mlađi kći obično stavlja medalju u svoju torbu.
祖父は、次女にだけは、そんな除外例を許可するのである。
Djed je jedino dopustio takav izuzetak za mlađi kći.
胸に吊り下げずとも、いいのである。
Nije važno nositi li medalju na prsima ili ne.
一家中で、多少でも、その勲章を欲しいと思っているのは、末弟だけである。
Jedini u obitelji koji žele dobiti medalju je najmlađi brat.
末弟も流石にそれを授与されて胸に吊り下げられると、何だか恥ずかしくて落ちつかない気がするのだけれど、それを取り上げられて誰か他の人に渡される時には、ふっと淋しくなるのである。
I on se osjeća neugodno kad mu se medalja uruči i kaže da ju ne želi nositi na prsima. Međutim, kad mu se medalja uzme i uruči nekom drugom, on se osjeća usamljeno.
次女の留守に、次女の部屋へこっそりはいっていって財布を捜し出し、その中のメダルを懐しそうに眺めている時もある。
Ponekad tajno ulazi u sobu mlađi kći kad nije prisutna i traži novčanicu u njezinoj torbi, gdje čuva medalju i razmišlja o njoj.
祖母は、この勲章を一度も授与された事が無い。
Baka nikad nije dobila medalju.
はじめから、きっぱり拒否しているのである。
Ona je od početka odlučno odbijala.
ひどく、はっきりした人なのである。
To je jako odlučna osoba.
ばからしい、と言っている。
Ona kaže da je to sramotno.
この祖母は、末弟を目にいれても痛くないほど可愛がっている。末弟が一時、催眠術の研究をはじめて、祖父、母、兄たち姉たち、みんなにその術をかけてみても誰も一向にかからない。
Baka jako voli najmlađeg brata. Kad je on počeo proučavati hipnozu, pokušao je hipnotizirati djeda, majku, starije braće i sestre, ali nitko nije bio pod njegovim utjecajem.
みんな、きょろきょろしている。
Svi su bili potpuno budni.
大笑いになった。末弟ひとり泣きべそかいて、汗を流し、最後に祖母へかけてみたら、たちまちにかかった。
Svi su se nasmijali. Samo najmlađi brat je plakao i znojio se, a kad je na kraju pokušao hipnotizirati baku, ona je odmah pala u trans.
祖母は椅子に腰かけて、こくりこくりと眠りはじめ、術者のおごそかな問いに、無心に答えるのである。
Baka je sjela na stolicu, počela zezati i bezumno odgovarati na pitanja hipnotizera.
「おばあさん、花が見えるでしょう?」
„Bako, vidiš li cvijeće?”
「ああ、綺麗だね。」
„Oh, to je lijepo.”
「なんの花ですか?」
„Kakve su to cvjetke?”
「れんげだよ。」
„To su ljiljke.”
「おばあさん、一ばん好きなものは何ですか?」
„Bako, što ti najviše voliš?”
「おまえだよ。」
„Tebe.”
術者は、少し興覚めた。
Hipnotizera je to malo iznenadilo.
「おまえというのは、誰ですか?」
„A tko je to 'ti'?”
「和夫(末弟の名)じゃないか。」
„To je moj mlađi brat, Kazuo.”
傍で拝見していた家族のものが、どっと笑い出したので、祖母は覚醒した。それでも、まず、術者の面目は、保ち得たのである。とにかく祖母だけは、術にかかったのだから。でも、あとで真面目な長兄が、おばあさん、本当にかかったのですか、とこっそり心配そうに尋ねたとき、祖母は、ふんと笑って、かかるものかね、と呟いた。
Članovi obitelji koji su bili prisutni pritom su se nagle počeli smijati, pa je baka došla k sebi. Ipak je uspjela zadržati svoje dostojstvo. Naposljetku, baka je bila ona koju je hipnotiziran. Međutim, kad je nakon toga ozbiljan stariji brat potajno upitao: „Bako, jesi stvarno bila hipnotizirana?”, baka je samo pohitala i rekla: „Pa, a što na to?”
以上が、入江家の人たち全部のだいたいの素描である。
Ovo je približno opis svih članova obitelji Irie.
もっと、くわしく紹介したいのであるが、いまは、それよりも、この家族全部で連作した一つの可成り長い「小説」を、お知らせしたいのである。
Htio bih ih predstaviti detaljnije, ali sada želim prije svega uputiti pozornost na jedan prilično dug „roman” koji je cijela obitelj napisala u suradnji.
入江の家の兄妹たちは、みんな、多少ずつ文芸の趣味を持っている事は前にも言って置いた。
Kako je već spomenuto, svi članovi obitelji Irie imaju određene književne interese.
かれらは時々、物語の連作をはじめる事がある。
Ponekad počinju pisati seriju priča.
たいてい、曇天の日曜などに、兄妹五人、客間に集っておそろしく退屈して来ると、長兄の発案で、はじめるのである。ひとりが、思いつくままに勝手な人物を登場させて、それから順々に、その人物の運命やら何やらを捏造していって、ついに一篇の物語を創造するという遊戯である。
To se obično događa u nedjelju kad je vrijeme oblačno, a pet članova obitelji se okupe u dnevnoj sobi i počnu se dosaditi. Tada najstariji brat pokrene igru. Svatko od njih izmišlja neku osobu i zatim izmišlja njezinu sudbinu i ostalo, dok na kraju ne stvore cijelu priču.
簡単にすみそうな物語なら、その場で順々に口で言って片附けてしまうのであるが、発端から大いに面白そうな時には、大事をとって、順々に原稿用紙に書いて廻すことにしている。
Ako je priča jednostavna, oni je odmah ispričaju, ali ako se čini zanimljivom, odluče je zapisati na papir.
そのような、かれら五人の合作の「小説」が、すでに四、五篇も、たまっている筈である。
Vjerojatno imaju već četiri ili pet takvih zajedničkih „romana”.
たまには、祖父、祖母、母もお手伝いする事になっている。
Ponekad se u tome ukljuje i djed, baka i majka.
このたびの、やや長い物語にも、やはり、祖父、祖母、母のお手伝いが在るようである。
Čini se da i u ovom duljem pričanju sudjeluju djed, baka i majka.

その一